Splitska skala utemeljena je zalaganjem trgovca Daniela Rodrige u drugoj polovici 16. stoljeća kao glavni mletački punkt za trgovinu s osmanskim podanicima zalaganjem obje strane. Nakon što je nedovršena građevina prešla u državne ruke 1588. godine, uzastopnim je ulaganjima nadgrađivana u pet navrata da bi konačan opseg od šest uzastopnih dvorišta dosegla 1629. godine. Ključnu ulogu u realizaciji skale odigrali su dužnosnici i privatne osobe, no ipak se ključnom pokazala uloga splitskih Židova koji su u gradu uživali posebne privilegije i znatno pridonijeli dinamici trgovine i urbanoga života. Nadalje, paralelnim čitanjem dokumenata i usporedbom s venecijanskom politikom prema manjinama i nerezidentima, jasnom postaje višeslojna funkcija splitske skale. Iako objedinjuje sanitarne, trgovačke i slične funkcije, služi također nadzoru i ograničavanju kretanja pristiglih osmanskih trgovaca, poput fondaka u Veneciji i sličnih građevina na istočnoj obali Jadrana. Skala je zanimljiva ukoliko se stavi u odnos s gradom od kojega je odvojena iz sanitarnih razloga, no poslovanje zahtijeva prožimanje na nekim poljima. Tako u baroknome Splitu pratimo doseljavanje i bogaćenje pojedinih građanskih obitelji, rad čitavoga niza trgovačkih i obrtničkih poduzeća te nagli procvat graditeljske djelatnosti. Stoga ovaj rad nastoji opisati nastanak i tok gradnje skale, karakter investicije, te poziciju građevine, prvo unutar urbanoga sustava, a zatim i šire.