Cilj ovog diplomskog rada jest predstavljanje kritičko pedagogijskog pogleda na informacijsku pismenost. U radu se polazi od značenja koncepta informacijske pismenosti za suvremeni kontekst informacijskog društva, debate o definiciji koncepta te definicije pojma pismenosti u tradiciji pedagogije Paula Freirea. Glavno usmjerenje prvoga dijela rada jest, u odnosu na funkcionalističku interpretaciju, razložiti postojeća alternativna razumijevanja informacijske pismenosti (fenomenografsko, sociokulturno, analiza diskursa) kao recentne teorijske perspektive koncepta. U drugom dijelu rada opisuje se stanje debate o informacijskoj pismenosti na temelju općih filozofijskih okvira u kojima se koncept razmatra. Pritom se nastoji sučeliti postpozitivističke i kritičko-teorijske konceptualizacije informacijske pismenosti. Kritičko-teorijsku poziciju nastoji se afirmirati kao rekonstruktivističku, odnosno onu koja nakon poststrukturalističke kritike metanarativa odbija u potpunosti odbaciti pozitivno nasljeđe moderne. Da bi se informacijska pismenost odredila kao pedagogijski relevantan koncept autor se poziva na germansku ideju obrazovanja poznatiju kao Bildung mišljenu u kritičko teorijskom ključu. Ideja obrazovanja predstavlja se kao osnovno usmjerenje u rekonstruktivističkom nastojanju kritičke teorije. U nastavku rada prikazuju se dosezi kritičko pedagogijskog zasnivanja informacijske pismenosti kroz perspektive triju autora: Ceesa Hamelinka, Jamesa Elmborga i Andrewa Whitwortha. Whitworthov pogled razrađen je uz pomoć teorije transformativnog učenja te se opisuje poveznica koncepta informacijske pismenosti s transformativnim pristupima u obrazovanju. Zaključno, autor na temelju raznolikosti perspektiva informacijske pismenosti navodi razloge za otvaranje rasprave o promišljanju informacijske pismenosti iz perspektive filozofije znanosti te nastoji razmotriti potencijal da se koncept odredi na temelju ideje znanstvene paradigme.