Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postojanje razlika između mladih Bošnjaka i Hrvata u Mostaru u nekim aspektima međuetničkih odnosa te ustanoviti efikasnost predviđanja međugrupnog ponašanja dva modela međugrupne prijetnje: Revidirane teorije međugrupne prijetnje i Sociofunkcionalnog pristupa istraživanju predrasuda. U istraživanju je sudjelovalo 313 učenika dvije mostarske gimnazije. Rezultati ukazuju na postojanje značajnih razlika među mladim Bošnjacima i Hrvatima, gdje mladi Bošnjaci iskazuju višu razinu percepcije realne prijetnje i simboličke prijetnje, višu razinu negativnih međugrupnih emocija te paradoksalno višu razinu postignutog međugrupnog kontakta, ali nižu razinu spremnosti na približavanje od mladih Hrvata. Nadalje, regresijske analize su pokazale da su simbolička prijetnja i doživljaj ukupne prijetnje značajni prediktori u objašnjavanju spremnosti na međugrupno približavanje, a realna prijetnja i međugrupne emocije se nisu pokazale značajnima. Pri tome dva modela međugrupne prijetnje pokazuju podjednaku nisku efikasnost u objašnjavanju kriterija, s važnom napomenom da se Sociofunkcionalni pristup istraživanju predrasuda nije pokazao valjanim u datom kontekstu.