U ovome su radu opisane i analizirane književne prakse hrvatskih pisaca koji su živjeli i stvarali u Njemačkoj u razdoblju od 1990. do 2013. godine, tj. od raspada Jugoslavije do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Budući da na književnu produkciju bitno utječe društveno-ekonomski položaj i radno-pravni status autora, za potrebe ovoga rada odredili smo tri skupine Hrvata, a time i hrvatskih pisaca koji su u promatranom razdoblju živjeli i radili u Njemačkoj: pisci politički emigranti, pisci hrvatski službenici te pisci ekonomski migranti, odnosno pisci potomci ekonomskih migranata. Od pisaca političkih emigranata, tj. osoba koje su primarno iz političkih razloga, zbog neslaganja s političkim sustavom, emigrirale u Njemačku opisali smo i kontekstualizirali književno stvaralaštvo Malkice Dugeč, Vjenceslava Čižeka, Ivana Otta, Gojka Borića, Joze Mršića i Hrvoja Lorkovića. Od pisaca hrvatskih službenika, osoba koje su hrvatska država ili Katolička crkva u Hrvata uputile na rad u inozemstvo kao diplomate, svećenike, učitelje i slično te koji ne pripadaju u emigrante niti u migrante u uobičajenom smislu riječi, analizirali smo stvaralaštvo Joze Župića, Adolfa Polegubića, Acije Alfirević, Luke Markovića, Miroslava Lovčanina i Mladena Lucića. U skupini ekonomskih migranata i potomaka ekonomskih migranata kojoj pripada ogromna većina, više od 99 % naših sunarodnjaka, mogu se prepoznati dva naraštaja pisaca, mlađi i stariji. Od autora starijeg naraštaja u istraživanju smo obuhvatili djelo Irene Vrkljan, Dragutina Trumbetaša, Nade Pomper Gulije, Zdravka Luburića, Zvonka Plepelića i Pere Mate Anušića. Mladi naraštaj su najčešće potomci, druga generacija ekonomskih migranata, koji uglavnom pišu na njemačkome jeziku i koriste specifične „hrvatske“ teme i motive. Djela Jagode Marinić, Marice Bodrožić, Nicola Ljubića i Nataše Dragnić integralan su dio njemačke književnosti, ali kako u definiranju identiteta treba biti otvoren, čitamo ih i kao djela hrvatske književnosti. Od autora mlađe generacije koji pišu na hrvatskome jeziku ističe se Marijana Dokoza. U istraživanju je korištena literatura o djelima navedenih autora te stručni i znanstveni radovi iz drugih područja (filozofije, sociologije, politologije, itd.), uz naglašen analitički, komparatistički i interdisciplinaran pristup, u prvome redu kroz imagološku prizmu. U radu je istražena interakcija hrvatske i njemačke književne kulture. Istražen je i dvosmjerni utjecaj književne produkcije i skupine u kojoj nastaje. Premda je u našem vremenu izmijenjena društvena funkcija književnosti i ključni čimbenici nacionalne identifikacije, rad pokušava utvrditi utjecaj književnih praksi navedenih pisaca na očuvanje i razvijanje hrvatskoga identiteta naših sunarodnjaka koji žive u Njemačkoj.