Pojam gramatika ima nekoliko značenja. Možemo je, primjerice, definirati kao skup pravila ili kao priručnik, koji sadrži gramatička pravila. Razvoj poučavanja stranih jezika započeo je izdavanjem prvih gramatičkih priručnika. Kada govorimo o gramatici u kontekstu poučavanja jezika, mislimo na skup pravila nekog jezičnog sustava, koja nam pomažu u pravilnoj komunikaciji s drugim ljudima (Loureiro, 2011). Uloga gramatike mijenjala se kroz povijest poučavanja stranih jezika: od metode gramatike i prevođenja, u kojoj je poučavanje gramatike imalo primarnu ulogu, do komunikacijskog pristupa, u kojem se počavanje gramatike zasniva na korisnosti, potrebnoj za komuniciranje. Prema Zajedničkom europskom okviru za jezike, cilj je komunikacijskog pristupa razviti komunikacijsku kompetenciju preko niza drugih kompetencija: lingvističke, sociolingvističke i pragmatičke kompetencije. Tako je gramatička kompetencija, kao komponenta lingvističke kompetencije, vrlo važna za razvoj komunikacijske kompetencije (Sánchez, 2010). Kurikulum Instituta Cervantes (2006) nudi popis gramatičkih sadržaja, koji mogu pomoći u razvoju gramatičke kompetencije, za svaku od šest razina učenja španjolskog kao stranog jezika. U radu ćemo prikazati koji se gramatički sadržaji pojavljuju u različitim udžbenicima španjolskog jezika za strance: Chicos Chicas 2, Club Prisma A2 i Avance 2, te koji od tih gramatičkih sadržaja odgovaraju objektivnim kriterijima, koje smo postavili uz pomoć Kurikuluma Instituta Cervantes.