Recentna zbivanja u arapskom svijetu ponovno su smjestila bliskoistočnu regiju u središte medijske pažnje i svjetske politike. Slom režima Hosnija Mubaraka generalno je dočekan s odobravanjem, ali je generirao niz dvojbi glede ishoda započetih političkih promjena i demokratskog potencijala egipatskog društva. Uzevši u obzir da je u Egiptu, kao i u ostalim arapskim autokracijama, demokratska opozicija institucionalno slaba i razjedinjena, a islamistički pokret dobro organiziran i čvrsto ukorijenjen u ključnim institucijama civilnog društva, sasvim je opravdano pitati se je li realno očekivati da će započeti politički procesi rezultirati demokratskom transformacijom arapskog svijeta ili možda zamjenom jednog autoritarnog političkog sustava drugim? Ovaj rad polazi od teze da je islamistički pokret društvenopolitička snaga koja će u narednim godinama značajno utjecati na smjer i karakter bliskoistočne politike. Nakon analize fenomena islamskog preporoda i različitih formi političke artikulacije islama, u radu se osobita pažnja posvećuje egipatskom islamističkom pokretu. Egipat je uzet kao predložak analize ne samo zato što je ta zemlja domovina Muslimanskog bratstva, organizacije koja je izvršila presudan utjecaj na oblikovanje suvremene islamističke politike, već i stoga što su autori uvjereni kako budućnost cijele regije ovisi o ishodu egipatske tranzicije. U radu se analiziraju sociopovijesna uvjetovanost islamističkog pokreta u Egiptu, organizacijski ustroj i karakter aktivizma Muslimanskog bratstva, te kontroverzije glede njegovih političkih ciljeva. Makar postoji niz opravdanih razloga za sumnju glede prodemokratske orijentacije većine članova i vodstva Muslimanskog bratstva, autori su na stajalištu da je njegovo prihvaćanje kao ravnopravnog aktera u političkoj areni jedini put prema demokratizaciji egipatskog društva i sprečavanju radikalizacije Egipta.